- Možemo govoriti o tome da li je odluka trebalo biti doneta godinu dana ranije ili kasnije, ali sa stanovišta štediša, i Agrobanke, Razvojne i Univerzal banke, oni nisu svoj novac izgubili. Gubici jesu socijalizovani i išli su na teret svih građana Republike Srbije, ali centralna banka je reagovala i oduzela licencu. Veći problem bi bio da su te banke nastavile da posluju, došle do nelikvidnosti uz plaćanje obaveza prema svojim klijentima, što bi onda sigurno dovelo do domino efekta prema drugim bankama.
Ne možemo isključiti mogućnost da još neka banka ostane bez licence, jer su to stvari koje su "žive", zavise od poslovne politike i rukovodstva banke,a li i od nekih spoljnih okolnosti. Ako posmatramo američko tržište, tamo na dnevnom nivou imamo zatvaranje banaka.
eKapija: Da li među "kritične" svrstavate Srpsku banku? Ima li indicija kako će taj problem biti rešen?- Posle likvidacije domaćih banaka troškovi njihovog gašenja su značajno opteretili budžet, pa bi identičan pristup u slučaju Srpske banke samo dodatno povećao troškove, a država bi, ako izuzmemo Komercijalnu banku, praktično ostala bez značajnije državne banke.
Sami troškovi sanacije Srpske banke bi trebali biti ipak manji od njenog gašenja. Sa druge strane izbegava se psihoza straha kod deponenata koja je uvek prisutna kod likvidacije banke i na ovaj način indirektno se doprinosi stabilnosti bankarskog sistema zemlje.
Ne treba zanemariti da bez obzira na loša iskustva sa domaćim bankama u prethodnom periodu, nije dobro da ne postoje banke sa dominantno domaćim kapitalom u finansijskom sistemu, jer one daleko bolje osećaju razvojne potrebe domaće ekonomije. Problem posrnulih banaka nije, po prirodi stvari njihovo domaće vlasništvo, nego nekompetentan menadžment, koji nije imao snage da se odupre pritiscima neformalnih centara moći.
eKapija: Da ne bi došlo do oduzimanja licence i gašenja banka, da li i na koji način možemo rešiti problem nenaplativih kredita (NPL)? Da li je udeo ovih kredita zapravo veći nego što ga banke predstavljaju?- Nivo nenaplativih kredita je direktno vezan za stanje u privredi. Moramo povući dve paralele -ne postoji zdrav bankarski sistem u privredi koja je u problemu i obratno. S obzirom da smo imali dramatičan pad poslovnih aktivnosti i svakodnevna bankrotstva firmi, logičan sled je da određen broj kredita postane nenaplativ. Njihov broj je slika našeg današnjeg privrednog miljea. Mislim da se taj broj rezervacija odnosno NPL-ova, prethodnih godina iščistio u bankama i ne očekujem da će doći do nekog značajnijeg rasta učešća tih kredita, iz prostog razloga što su i banke smanjile svoju kreditnu aktivnost. Uglavnom su se bavile restrukturiranjem i pokušajem naplate loših kredita. Tu se opet pojavljuje problem hipoteka i našeg hipotekarnog tržišta koje je nelikvidno. To je dodatni problem koji će morati biti rešen u narednih par godina.
eKapija: Kako će nove mere vlade uticati na poslovanje u Srbiji?- Nažalost takve mere su uvek nepopularne. Ali novac za popunjavanje budžetskog deficit mora da se stvori. Trošiti nešto što nismo zaradili, nešto čime ćemo se još zadužiti jeste dodatno podrivanje ekonomskog sistema. Tako da nažalost mere jesu teške, ali i neophodne da bi se napravio dobar budžetski bilans.
Država može odlučiti da subvencioniše ili investira startapove i preduzeća u nerazvijenim područjima. Međutim, s obzirom da država nema realne izvore finansiranja, na tu "državnu pomoć", preduzeća će morati da sačekaju godinu ili dve. Verovatno će prvi podsticajni krediti ići u razvoj poljoprivrede i stočarstva gde mi kao zemlja imamo komparativne prednosti.
Jelena Đelić