Izdanje BiH
Izdanje Srbija
Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Vijesti
Erol Čolaković Šehić, fotograf - Neki u šali kažu da sam oženio sve svoje modele
Četvrtak, 02.08.2012.
14:04
Komentari
Fotograf, snimatelj i reditelj Erol Čolaković Šehić od rane mladosti živi burno i radno. Nagrađivani umjetnik bogatog ličnog i profesionalnog iskustva, pročuo se po erotskoj i akt fotografiji. Poznat i po tome da je sa svojim modelima bio u ljubavnoj vezi ili braku, Erol džentlmenski štiti njihov identitet. Otkriva jedino ime treće supruge, Estelle Clareta, s kojom je napokon pronašao sreću
Rođeni Sarajlija, bivši diplomant Akademije za kazalište, film i TV u Zagrebu, Erol Čolaković Šehić (56), razgranao je profesionalni angažman kao fotograf, akademski snimatelj i reditelj. U svakom od tri domena prate ga nagrade: Grand Prix za fotografiju dobio je 1981. u Rimu, a sedam godina kasnije, kao reditelj i snimatelj dokumentarca Prozor na kraju svijeta, osvojio je Internacional Premio Ondas u Španiji. Po tom filmu prepoznali su ga 1993., kad je napustio politički burni Beograd i pojavio se u Barceloni. Radio je za TV Catalunya, kao i za TVE, BBC, WDR. Idejni je tvorac i osnivač Evropskog kulturnog centra u Barceloni, gdje je bio profesor, direktor i izvršni producent. Zadnjih dvadeset godina prokrstario je četiri države, a danas živi i radi u Ženevi sa suprugom Estelle Čolaković Clareta.
Kaže da mu je priroda bila prva škola fotografije, onda su se javili ljubav, opčinjenost ženom i nagim tijelom, koje profesionalno transformiše u akt i erotsku fotografiju, dominantne u njegovom umjetničkom opusu. Za svaki model vezuje ga intimna ljubavna priča, od prve djevojke do sadašnje, treće, supruge. Tako su se fotografije pretvorile u biografiju autora za koga neki u šali kažu: "Erol je oženio sve svoje modele." Fotograf koji se najviše pročuo po ženskom aktu tvrdi da potencijalni model mora odlikovati jak karakter, a osobno, privlači ga liberalan tip žene.
"To je žena koja ima snažan stav prema životu, društvu, pa tako i prema seksualnosti i svom tijelu. To je žena koja može gola stajati ispred deset slikara a da se ne osjeća golom."
S kojim modelom ste prvi put zaplovili u brak?
– Bila je to djevojka koja danas živi u SAD-u; nemam je na fotografijama u knjizi Dvojnost. Upoznali smo se na alpinističkom kursu gdje sam joj bio instruktor. Bila je jako mlada, zaljubila se i pobjegla od roditelja meni. Bilo me sramota da je vratim kući, pa smo otišli kod matičara. Vjenčali smo se 1987. na Lastovu. Napravili smo performans od vjenčanog čina, u kome smo nas dvoje bili u lastovskim narodnim nošnjama, što baš nije bilo pravo lokalnim stanovnicima. A naš brak potrajao je godinu i po.
S kim ste ponovo stali pred matičara?
– S majkom moje kćerke Sare. Naša veza rodila se 1989. na Lastovu. Naredne godine vjenčali smo se u Dubrovniku, živjeli smo i radili u Beogradu, a 1993., kad je na izborima pao Milan Panić, krenuo sam u Barcelonu. Uskoro za mnom stiže i supruga. Rodila nam se kćerka Sara, živjeli smo normalno, od svog rada, i svakodnevno proživljavali tragediju ex-yu prostora. Rat i gubitak komunikacije učinili su da Sarina majka i ja nismo skupa od 1997. godine. Na jedan čudesan način, tada je u moj život ušla majka mog sina Darija.
Ko je bila zagonetna dama?
– Jedna Holanđanka, visoka dužnosnica u Evropskom parlamentu. Upoznao sam je u Barceloni, došla je s prijateljicom na odmor. A ja, kao Bosanac, odigram pred njom filmsku scenu iz tadašnjeg megahita Full Monty, uz muziku Joea Cockera, na što je majka mog sina rekla: Vamos a la playa (Hajdemo na plažu). Uzeli smo šampanjac, dvije čaše i pod mjesečinom proveli noć na plaži. Naša veza je trajala, a razišli smo se kad su Dariju bile tri godine.
Zašto?
– Naš tek rođeni sin imao je dvije operacije na srcu. Zbog toga sam se preselio u Bruxelles, gdje je živjela i Darijeva majka. U meni se probudila ljubav prema našoj porodici, počeo sam raditi u Tribunalu za ratne zločine, za agenciju Sense, ali moje nezadovoljstvo poslom i okruženjem potrošili su njenu ljubav i požrtvovanost. Razišli smo se 2004. u Haagu. Među nama je izbio sukob kad je pala holandska vlada zbog izvještaja o Srebrenici. Bio je to verbalni politički sukob jednog Bosančerosa i Holanđanke koja ima političke stavove kao što ih imam i ja.
Gdje ste upoznali sadašnju suprugu?
– Na snimanju filma Happy Ends reditelja Harisa Prolića, koji govori o našim ljudima iz istočne Bosne koji žive u Švicarskoj. Zadnji dan snimanja upoznao sam Estelle, a ubrzo smo se i vjenčali 2008. Presretan sam, jer sam poslije toliko lutanja našao osobu s kojom dijelim iste emocije, odnos prema životu, umjetnosti i prema mojoj djeci. U velikoj smo ljubavi koja će, zahvaljujući obostranom trudu, trajati.
(Sa suprugom Estelle)
Da li Vam je i Estelle pozirala?
– Ona je glavna protagonistica knjige Dvojnost. Ja sam prvi umjetnički fotograf kome je pozirala. Estelle je dugogodišnji slikarsko-skulptorski model. Ona je slikarka, završila je povijest umjetnosti i ruski jezik; završila je i likovnu akademiju, profesorica je likovne umjetnosti u srednjoj školi, a sad završava i studij pedagogije.
Može li se u Ženevi živjeti od fotografije?
– Može, ali ne tako lako kao što svi misle. Radim za jednu galeriju, ustvari, galerijsku grupu koja socijalizuje ljude koji su ostali bez posla, kako bi postali dileri umjetničkih djela. Oni prodaju fotografije ili ih rentaju. Cijena moje fotografije je 1.500 franaka. Mjesečno mogu zaraditi i više, ali za to treba imati nove radove.
Je li Vam alpinizam i sad hobi?
– Moj hobi je sve što je vezano za prirodu: od alpinizma, preko skijanja do roštilja i pecanja. Umjetnost je stvar koju volim, a planina je moje pročišćenje.
Održavate li odnose s djecom?
– Nije bilo lako. To je odnos koji uvijek modeliraju majke; što bi rekao moj prijatelj, fotograf Kemal Hadžić: Džabe ti borba kad majke formiraju djecu. Nije to primjer koji važi za mene, ali znam da bi sve moglo biti bolje. Meni moja kći Sara (18) kaže da sam suviše liberalan da bi me shvatila ozbiljno, jer sa kćerkom i sinom oduvijek razgovaram kao da su odrasli ljudi. Sara mi je nedavno bila u Ženevi, emotivna je i otvorena, već sada dobro fotografiše. Dario (11), kad me vidi, sramežljivo izražava emocije, a poslije dva-tri dana “tučom” izražava bliskost.
Pričali smo o Vama samo kao fotografu, a Vi ste i reditelj. Šta je tu novo?
– Dvadeset godina čekam da bi ono što radim izašlo na površinu sada. To je filmska trilogija koju čini Video karta Barcelona-Sarajevo 1993-95, zatim dokumentarac Visoki film, slaba voltaža (1996-2002), a treći dio je film o Svjetlani Lalović, ženi koja je davala usluge erotske masaže.
Sense Tribunal
Vlada Holandije Government of the Netherlands
Evropski parlament Brisel
Televisio de Catalunya
BBC UK
Westdeutscher Rundfunk Köln
Akademija dramske umjetnosti Zagreb
Centro Europeo - Centro Cultural Španija