Srbislav Novakov, direktor hotela IN - Hotelsko poslovanje je timski posao koji zahtijeva profesionalnost, znanje i produktivnost
Srbislav Novakov, novi direktor hotela IN u Beogradu, sa svojih 25 godina iskustva stao je na čelo hotela koji ove godine obilježava 15 godina postojanja. Na ovoj poziciji je od polovine aprila ove godine.
Prvim poslovima u hotelu počeo je da se bavi još za vrijeme studiranja, devedesetih godina u hotelu Hyatt. Bio je dio rukovodećeg tima koji je postavio, otvorio i uspješno vodio čuveni Sport Caffe u Beogradu. Otvorio je i vodio Country Club hotel Babe. Regrutovao je, organizovao i vodio tim sektora hrane i pića Grand Casina Beograd od njegovog otvaranja 2008. godine. Bio je direktor hotela Park u Beogradu do njegovog zatvaranja 2020. godine.
Za eKapiju je podijelio svoje viđenje uloge menadžera, ali i svih zaposlenih, u vođenju posla, predstavio izazove sa kojima se suočavaju, kao i viziju za dalji razvoj.
eKapija: Radite u hotelskoj industriji. Šta vas u ovoj oblasti posebno inspiriše i motiviše?
- Kada ste u ovom poslu toliko dugo kao ja, a to je nekih 25 godina, i sami sebi često postavljate baš to pitanje. Iskreno, ponekad se sam sa sobom našalim u stilu "Šta bih pa drugo i radio?". Ali u toj šali i leži i odgovor na postavljeno pitanje - ja to jednostavno volim. Volim rad sa ljudima.
Zanimljivo je uklapati različite segmente od gostiju, preko zaposlenih do poslovnih partnera i kolega. Volim i da kažem da dobar menadžer hotela, zbog raznolikosti posla i stalne interakcije na više različitih nivoa, može vrlo uspješno da vodi čak i državu. A zašto ne reći da pored svega navedenog inspiraciju nalazim i u takmičenju. Na turističkoj mapi Beograda i Srbije broj hotela se poslednjih godina toliko uvećao da sada itekako imate sa kim da se nadmećete, a da u isto vrijeme zajedno radite dobar posao.
eKapija: Imate dugogodišnje iskustvo. Koliko su se obaveze i način rada na poziciji direktora izmijenili? Da li su izazovi isti ili drugačiji?
- Suštinski gledano, posao je ostao manje više-isti, samo što savremeni trendovi i tehnologije nameću nove alate za rad i donekle mijenjaju dinamiku. Sve je postalo mnogo brže, više se oslanjamo na tehniku, aplikacije, softvere. Međutim, srž svega je i dalje ostao gost i ispunjenje zahtjeva gosta. E sad, da li ćete gostu prići preko društvenih mreža ili mu otići "na noge"; da li će jelovnik prezentovati konobar ili će ga gost sam očitati preko QR koda; da li će račun biti plaćen traveler check-om ili onlajn, to je sve sporedno.
Izazovi su i dalje oni stari: doći do gosta, dovesti ga u hotel, pružitu kvalitetnu uslugu i pobrinuti se da vam se vrati. Na žalost, desi se da neke kolege upadnu u zamku tih "savremenih promjena" i da im trka za novitetima zamagli suštinu, pa im je bitniji najmoderniji enterijer od popunjenosti hotela ili najefikasnije izvještavanje od prosječne cijene sobe, ali brzo se to vrati na, što bi mladi rekli, "fabrička podešavanja". Izazovi su u suštini isti, samo su okolnosti promijenjene.
eKapija: Na koji način ste se Vi usavršavali ili to i dalje činite? Šta biste savjetovali mladim kolegama?
- Usavršavanje u poslu je neminovnost i nešto što se podrazumijeva. Ako ne pratite trendove, ako ste mimo svijeta i konkurencije, pojede vas vrijeme. Uvijek je to bilo tako, samo što se sada stvari, kao što već rekoh, mnogo brže odvijaju i napreduju. Pratim literaturu, pratim šta rade razvijeniji od nas kao i svjetske trendove naše industrije. Trudim se da ispratim i stručne skupove i da održavam kontakte, kako sa kolegama iz branše, tako i sa svima koji su nam partneri, dobavljači, proizvođači opreme i slično. Bez obzira kojim se poslom bavite, bez stalnog "up to date" pristupa, tržište i konkurencija vas jako brzo prestignu i rekao bih, pregaze.
Postoji jedna zanimljiva priča koju povremeno volim da ispričam kolegama, a vrlo je slikovita. Do polovine 18. vijeka najjača trgovačka flota brodova u Trstu pripadala je srpskoj zajednici. Sve su to bili prelijepi jedrenjaci bijelih jedara i besprekornih drvenih korita i jarbola. Pojavom parne mašine u to vrijeme stigla su u luku neka "neugledna korita" od metala koja su mnogo dimila i prljala. Ali ti brodovi su išli mnogo brže. Nisu zavisili od vjetra, mogli su da ponesu veći teret, a i trebalo je mnogo manje posade. Međutim bili su ružni i vlasnici jedrenjaka, naši sunarodnici, nisu ih prihvatili. Epilogi je bio takav da su svi do poslednjeg u veoma kratkom roku izgubili poslove i bankrotirali.
Pa upravo to bi bila poruka mladim kolegama - budite pragmatični, analitični i budite usmjereni na ono što će vam na duge staze donijeti bolji rezultat.
eKapija: Poslovanje u uslovima pandemije je otežano, a posebno je pogodilo hotelijerstvo. Kako se sa ovim nosi hotel IN i kakvi su planovi za budući period?
- Ovo je apsolutno tačno. COVID-19 nas je sve bukvalno zavio u crno. Borimo se koliko god možemo, da ne kažem kako znamo i umijemo. Primjenjujemo sve neophodne mjere, i kada to kažem ne mislim samo na zakonske obaveze. Trudimo se da razmišljamo zdravorazumski i da ne izlažemo ni goste ni sebe nepotrebnim rizicima. Higijena je, rekao bih, ne više na prvom, već i iznad prvog mjesta! Briga o zaposlenima i edukacija takođe.
Što se planova tiče tu je situacija, čini mi se, i teža. Mi se trudimo da planiramo poslovanje optimistički, ali suviše zavisimo od faktora na koje nemamo apsolutno nikakav uticaj. Da bih bio malo jasniji, evo primjera. U hotelijerstvu je pravilo da se planovi i budžeti za narednu godinu počnu praviti već krajem ljeta. Mi naše planove za sledeću godinu još uvijek nismo u potpunosti završili. Ne zato što smo lijeni, već zato što ne znamo šta nas čeka u periodu koji dolazi. Ta neizvjesnost je pogubna za poslovanje.
eKapija: Kvalitetan kadar izuzetno je važan, bez obzira na djelatnost. Koje su, prema Vašem mišljenju, najvažnije osobine zaposlenih, bilo da su na menadžerskim ili drugim pozicijama?
- Nema tu mnogo neke velike filozofije. Hotelsko poslovanje je timski posao i to nije puko fraziranje. Predanost poslu, profesionalnost, znanje i produktivnost se podrazumijevaju, ali obezbijediti dobru uslugu, ako vam u nekom od segmenata "škripi" je nemoguće.
Ako recepcioner na ulasku gosta u hotel nešto upropasti, koliko god se vi trudili, teško ćete do njegovog odlaska ostaviti dobar utisak. Ako soba nije očišćena kako treba ili je doručak hladan, stvar je propala. To je ono na čemu insistiram i čega svi moji saradnici i kolege moraju da budu svjesni u svakom momentu.
Svi zavisimo jedni od drugih i svi se oslanjamo jedni na druge. Sijaset je primjera, ali su, čini mi se, oni iz sporta najbolji. Tim u kome ima mnogo "zvijezda", po pravilu, ne postiže vrhunski rezultat. Znači svaki pojedinac, svako odjeljenje, pa onda i svi zajedno, moramo svoj posao da uradimo najbolje što znamo. Čak i to neće biti dovoljno ako nismo svjesni da smo dio mašine koja se zove hotel i da jedni bez drugih ne možemo.
eKapija: Kakva je Vaša vizija hotela IN u narednom periodu?
- Ovo bi bio sažetak svega što sam već rekao. Tim kvalitetnih i ostvarenih profesionalaca koji prati savremena poslovna kretanja i fokusiran je na dobru uslugu. Da, razmišljamo o renoviranju naravno, razmišljamo i o uvođenju i primjeni inovacija, razmišljamo o kulinarskim novitetima, razmišljamo o mnogo stvari, ali ključ je pun hotel i zadovoljan gost koji vam se vraća. To je vječita vizija.
eKapija: Da li se 15 godina postojanja hotela obilježava na neki poseban način?
- Na žalost, i ovde su nas COVID-19 i mjere sprječavanja istog onemogućili da to uradimo onako kako želimo i, što bi se reklo, kako dolikuje. Odložićemo proslavu za neko malo bolje vrijeme. Možda već za Novu godinu ili možda realnije za naredno proljeće, ali 15 godina poslovanja kakvo smo mi imali svakako zaslužuje da se obilježi.
Kompletan sadržaj тematskog biltena "Dnevnik uspjeha - Ko su ljudi koji pokreću poslovni svijet" možete pročitati OVDJE.