NavMenu

Slama umesto gasa - Vojvodina planira izgradnju javnih skladišta agrarne biomase

Izvor: eKapija Sreda, 09.09.2015. 14:38
Komentari
Podeli

Pokrajinski sekretarijat za energetiku i mineralne sirovine krajem avgusta objavio je javni poziv za izradu studije prostornog razmeštaja namenskih javnih skladišta agrarne biomase na teritoriji AP Vojvodina, a jedan od ciljeva izrade te studije je, kako za "eKapiju" kažu u tom sekretarijatu, maksimalno moguće iskorišćenje tog energetskog resursa.

Kako objašnjavaju u pokrajinskom sekretarijatu, studija bi, između ostalog, trebalo da doprinese preciznijem utvrđivanju načina na koji će se organizovati i funkcionisati ta skladišta, lokacija na kojima bi trebala da budu skladišta, kao i cena i kapacitet skladišta.

U konkursnoj dokumentaciji za izradu studije navodi se da je Srbija, kao članica Energetske Zajednice, preuzela zadatak da sledi energetsku politiku Evropske unije (EU), a koja, pored ostalog, podrazumeva obavezu smanjenja emisije gasova sa efektom staklene bašte, što se, pored povišenja energetske efikasnosti, sprovodi korišćenjem obnovljivih izvora energije.

Biomasa kao nedovoljno iskorišćeni resurs

Biomasa, kako se ističe u konkursnoj dokumentaciji, predstavlja najveći potencijal obnovljive energije u Srbiji, a posebno u Vojvodini, pri čemu je u severnoj pokrajini najveća količina dostupnih žetvenih ostataka. Pitanje je kako da se taj potencijal iskoristi na najbolji način, u zemlji ili van granica. Jedan od zadatka je otvaranje tržišta biomase, odnosno povezivanje onih koji biomasu poseduju sa onima koji žele da je koriste. Pokrajinski sekretarijat za energetiku i mineralne sirovine sagledao je formiranje javnih skladišta za ove svrhe, od kojih je jedno, u Apatinu, u završnoj fazi realizacije.

Gradnjom skladišta omogućeno je da se sagledaju mogućnosti i nedostaci postavke formiranja skladišta i da bude dat predlog za nastavak ili obustavljanje aktivnosti i traženja novih rešenja, a Studija bi trebalo da doprinese donošenju prihvatljivog i isplativog rešenja.

Cilj izrade Studije je da se sagleda potreba i mogućnost skladištenja biomase, pre svega žetvenih ostataka, u AP Vojvodini, sa prvenstvenom namenom njenog korišćenja kao obnovljivog izvora energije. Skladišta bi trebalo da omoguće razvoj tržišta biomase i podstaknu šire korišćenje. Studija bi takođe trebalo da identifikuje potrebe i mogućnosti skladištenja, probleme i potencijalna rešenja, sagledavajući operativnost i troškove.

Kao ciljna grupa kojoj je namenjena studija definisani su Pokrajinski sekretarijat za energetiku i mineralne sirovine, poljoprivredna preduzeća i velika gazdinstva, porodična poljoprivredna gazdinstva, potencijalni investitori u energetska postrojenja sa velikim kapacitetom (toplane, biogas postrojenja, proizvođači biogoriva, itd) i Republika Srbija.

Skladišta biomase su neophodna

Po rečima Vojislava Milijića, predsednika Nacionalne asocijacije za biomasu SERBIO, organizovana skladišta poljoprivredne biomase, bila ona javna ili privatna, neophodna su za buduće toplane, elektrane, industrijske potrošače, ali i za druge prerađivače poljoprivredne biomase.

- Skladištenje poljoprivredne biomase podrazumeva odvajanje veće površine koja se mora iskorisiti samo za tu namenu. Ako se ima u vidu da se poljoprivredna biomasa sakuplja u jednom kratkom vremenskom intervalu nakon žetve, a da se mora skladištiti tokom cele godine, jasno je da sama površina skladišta mora biti velika – kaće Milijič za "eKapiju".

(Foto: Shutterstock)
On podseća da je još uvek na snazi Pravilnik o zaštiti od požara u poljoprivredi (Sl.gl.SFRJ 27/184) koji definiše i način skladištenja slame – visinu složaja, širimu kamara i razmak između kamara slame i objekata.

- Ako uzmemo u obzir potrebne količine poljoprivredne biomase, kao i obavezne mere za zaštitu od požara, dolazimo do površina od 5-6ha za 10.000 tona slame ili više. Teško je očekivati da će privatni vlasnici zemljišta biti voljni da odvoje plodne površine za skladišta bez naknade. Sa druge strane zatvorena skladišta zahtevaju veće investicije. Kad se navedeno uzme u obzir, smatram da je veoma značajna inicijativa da se uspostave javna skladišta za poljoprivrednu biomasu jer to jeste jedna od mera koja na duže može da obezbediti povećanje korišćenja poljoprivredne biomase – ističe Milijić.

Upitan da li bi takva skladišta mogla da budu razmeštena i po ostalim delovima Srbije, on kaže da jedino Vojvodina ima realan potencijal za korišćenje poljoprivredne biomase. Kako objašnjava, da bi korišćenje poljoprivredne biomase bilo isplativo, ona se mora mobilisati efikasno i jeftino – a to znači efikasnom mehanizacijom na ravnom terenu i na većim površinama. To se, kako kaže, može ostvariti samo u Vojvodini, zbog strukture zemljištnog poseda i samih karakteristika terena. Pored toga u Vojvodini postoje razvijena poljoprivredna preduzeća koja lako mogu investirati u mehanizaciju i implementirati logistička rešenja vezana za mobilizaciju poljoprivredne biomase.

- U drugim delovima Srbije, imamo drvnu biomasu kao nešto što se može iskoristiti, a skladišta biomase su svakako potrebna. Upravo Nacionalna asocijacija za biomasu SERBIO, sprovodi BioRES projekat - Održivi regionalni lanci snabdevanja drvnim bioenergentima (Sustainable Regional Supply Chains for Woody Bioenergy) sa više partnera iz EU, finansiran od strane Horizon 2020 fonda Evropske komisije, a koji ima za cilj uspostvljanje logističkih centara za drvnu biomasu u više opština u Srbiji – navodi Milijić.

Govoreći o tome kolika je potreba za javnim skladištima agrarne biomase u Srbiji, Milijić ocenjuje da su ona potrebna, a da sve zavisi od toga gde će takva skladišta biti planirana, kakve će površine zauzeti i kolike su investicije potrebne za njih.

Dodaje da je najvažnije obezbediti potrošnju biomase za proizvodnju energije – toplane, elektrane i veće industrijske potrošače i ukazuje da se bez povećanja potrošnje biomase ne može očekivati dalji razvoj.

(Foto: Milica Stevuljević)

- S tim u vezi, smatram da je pri definisanju lokacija za skladišta potrebno sagledati i potencijalne potošače koji imaju nameru da fosilna goriva zamene biomasom. Uz to, potrebno je imati u vidu i potencijalne investitore u elektrane na biomasu. Naravno u obzir treba uzeti i mogućnosti transporta biomase do većih potrošača u inostranstvu, ali se duži transport jeftine i voluminozne robe po pravilu teško može isplatiti – kaže Milijić.

Značajan potencijal biomase u Srbiji

Govoreći o potencijalima Srbije kada je reč o biomasi kao resursu, Milijić ističe da je, prema nekim podacima, potencijal oko 3.3 Mtoe (miliona tona ekvivalenta nafte), od čega je nekih 1.7 Mtoe u poljoprivrednoj, a ostalo u drvnoj. Ipak, dodaje on, kod realno iskoristivog potencijala se moraju uzeti u obzir i troškovi mobilizacije biomase, ali je potencijal svakako značajan.

- Sa druge strane potencijal je u većoj meri neiskorišćen ili iskorišćen neefikasno. Srbija ima samo jednu toplanu koja koristi biomasu (Sremska Mitrovica, ljusku od suncokreta) i samo dve elektrane na biomasu imaju energetsku saglasnost, ali su još uvek daleko od realizacije. Opet, značajna količina ogrevnog drveta se iskoristi neefikasno ili se od ogrevnog drveta proizvodi pelet ili iverica koji se mahom izvoze. Na kraju mi, umesto da koristimo tu biomasu koju izvezemo, uvozimo fosilna goriva – zaključuje Milijić.

Sead Saitović

Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.