NavMenu

Još jedan posao sa strane - Došlo je vreme da počnemo da razmišljamo preduzetnički

Izvor: eKapija Četvrtak, 03.04.2014. 16:15
Komentari
Podeli

(Foto: Ivana Vuksa)

Bez obzira na to šta trenutno radimo i kako zarađujemo za život, trebalo bi da radimo još neki posao sa strane, poručuju karijerni savetodavci. Čak i ako se osećamo krajnje zaštićeno radeći u nekoj velikoj korporaciji, za koju nam se čini da nikada ne može propasti, promene se dešavaju, a neke od njih mogu potpuno da uruše ne samo mala, već isto tako i velika preduzeća, pa čak i celu jednu industrijsku granu. Najbolji primer je odlazak auto industrije iz Detroita i propast tog grada zbog toga. I kada nam se čini da držimo sve konce u svojim rukama to je sve češće samo iluzija u savremenom svetu.

Preduzetnik po sili prilika

U trenutku kada ostanemo bez posla, jedna od mogućnosti koja nam stoji na raspolaganju je da postanemo preduzetnik.

Ali i ako nismo među onima koji su direktno pogođeni društveno ekonomskim promenama, zahvaljujući čemu i dalje možemo da radimo onako kako smo i godinama pre toga, šanse da ćemo zbog toga zaostati za onima koji su došli u situaciju da moraju da se snalaze su velike. Sasvim je sigurno da nećemo moći da se merimo s njima u pogledu ispoljene inicijative, samostalnosti, kreativnosti i preduzetničkog duha.

Možda mislimo da ne moramo da brinemo jer "meni se to neće desiti", "ova kompanija ima sigurnu budućnost" ili "imam zaštitu sindikata/mog pretpostavljenog/izuzetna znanja, sposobnosti, stručnost i iskustvo što mi sve zajedno garantuje siguran opstanak u firmi. Ali začudili bismo se koliko pri svemu tome možemo da budemo u zabludi. Naime, i samim kompanijama su sve više potrebni ljudi koji razmišljaju i delaju preduzetnički.

S druge strane možda nam se čini da je za nas već kasno i da naš život više ne ide uzlaznom linijom. To je možda tačno, ali uzimajući u obzir da sigurna starost i zagarantovana penzija postaju sve nedostižniji za sve veći broj ljudi ostaje nam samo jedno, a to je da ćemo kad tad silom prilika morati da počnemo da razmišljamo i da se ponašamo na preduzetnički način.

Davno zaboravljene sposobnosti

A u stvari to i nije tako teško, ako je verovati karijernim savetodavcima. Naprosto treba da se setimo davno zaboravljenih sposobnosti koje smo koristili kao deca. Šta smo tada radili što više ne radimo? Umeli smo da posmatramo, zapažamo, istražujemo, eksperimentišemo, da se igramo, isprobavamo i žarko želimo.

Svako isprobavanje je bilo niz pokušaja i pogrešaka, proces uvežbavanja kroz koji smo neprestano učili i sticali nove sposobnosti i znanja zahvaljujući čemu smo postajali kompetentniji i sigurniji u sebe. Tako je i u odraslom dobu, kako napredujemo na tom putu otvaraju nam se nove mogućnosti koje ranije nismo mogli ni da zamislimo.

Ali šta je to što učimo? Najpre će nam postati jasno koliko su se stvari promenile kada je reč o traženju i zadržavanju posla. Naime, kada smo bili u stalnom radnom odnosu, u vrtlogu svakodnevnice, na relaciji posao-kuća i kuća-posao nismo stizali da vidimo šta se dešava oko nas. Ali onda nam postaje jasno da se stari svet više nikada neće vratiti i da ćemo morati da promenimo svoj odnos prema zaposlenju.

Taj novi odnos prema životu i poslu podrazumeva da više ne čekamo da nam se stvari dogode same od sebe već smo aktivni i delujemo, učimo, mislimo, gradimo i ponavljamo prethodne uspehe. To je upravo ono što rade ozbiljni i uspešni preduzetnici. Jer u današnjem poslovnom svetu sve je više nepoznanica i neizvesnosti, a ništa nije neizvesnije nego početi sopstveni posao. Jednostavno to je put u nepoznato koji podrazumeva:

• da znamo šta želimo da uradimo
• da smo načinili prvi korak u tom pravcu
• da smo već na osnovu tog prvog koraka izvukli neko iskustvo i naučili nešto
• da smo na osnovu toga što smo naučili napravili nešto i načinili sledeći korak
• da smo iz onoga što smo napravili i nakon toga preduzeli još nešto novo naučili i tako dalje.

Kako kažu karijerni savetodavci dati princip nije rezervisan samo za preduzetnike. Mogu svi da ga koriste od učenika u školama, preko studenata na fakultetima pa sve do zaposlenih u firmama. Danas nikome više to neće biti na odmet, tim pre što svet rada postaje bitno drugačiji.

Svet rada se drastično menja

Do sada je bilo uobičajeno da mala preduzeća koja tek počinju i koja se suočavaju sa neizvesnom budućnošću ne mogu sebi da priušte da prime ljude u stalni radni odnos i opterete sebe dodatnim fiksnim troškovima kao što su redovna isplata zarada i doprinosa.

Međutim, u poslednje vreme nisu samo mala preduzeća ta koja će se pre odlučiti za alternativne oblike rada umesto za stalni radni odnos. Naime celokupno tržište rada se okreće u tom pravcu. Sve veći broj poslodavaca u svetu traži preduzetnike umesto ljudi koji su navikli na tradicionalni vid zaposlenja. Zbog toga nije redak slučaj da velike kompanije, kao što je Google, kupuju i preuzimaju mala preduzeća upravo zbog ljudi koji rade u tim preduzećima, a imaju preduzetnički potencijal, kreativni su i inovativni.

Na primer, 30% velikih tech kompanija je osnovalo fond čiji cilj je da obezbedi početni kapital za realizaciju preduzetničkih ideja. U mnogim preduzećima preduzetnici se dočekuju raširenih ruku što ranije nije bio slučaj. Za ljude koji su po svojoj prirodi preduzetnici i koji su bili samozaposleni ili imali svoje preduzeće, ali su se, ipak, odlučili da rade za veće ili veliko preduzeće je devedesetih godina prošlog veka skovan poseban naziv "intrapreneur" ili "entrepreneurs-in-residence" (interni preduzetnik, ili preduzetnik unutar kuće). Najčešće je njihov zadatak da pokrenu novi posao unutar preduzeća ili da pruže neophodnu ekspertizu za tako nešto. Odnosno poput svakog drugog preduzetnika treba da realizuju preduzetničku ideju imajući na raspolaganju resurse i mogućnosti matične firme.

Ali da li to znači da baš svi treba da postanemo preduzetnici? Šta s onima koji to ne žele? Šta sa svima onima koji savesno rade sve ono što im se kaže da urade, ali ništa mimo ili više od toga? Ili naprosto šta sa onima koji su najbolji upravo u onome što trenutno rade i ne žele ništa da menjaju po tom pitanju.

Jedno je sigurno, a to je da za desetak godina mnogi poslovi koji danas postoje više neće postojati. Na primer, prema nekim prognozama do 2030. godine većinu manuelnih poslova u fabrikama će obavljati roboti.

Zatim, globalizacija je dovela do mnogo veće konkurencije ne samo među preduzećima već i među samom radnom snagom. Ne samo da se proizvodnja seli tamo gde je radna snaga jeftinija već je danas moguće, zahvaljujući globalnoj internet povezanosti, unajmiti bilo koga s bilo kog kraja sveta ako je to isplativije. Najbolji primer za to su programeri.

Smanjivanje troškova, s jedne strane, i podizanje inovativnosti, s druge strane, su od presudnog značaja kada je reč o konkurentnosti preduzeća u uslovima globalne ekonomije.

Zbog toga su oblici rada koji predstavljaju alternativu stalnom radnom odnosu danas u porastu u svetu. Ne samo da spoljni saradnici manje koštaju u poređenju sa zaposlenima kojima je neophodno plaćati doprinose i obezbediti dodatne beneficije uz osnovnu zaradu, već su i u daleko većoj meri prinuđeni da se ponašaju i razmišljaju preduzetnički.

Zbog toga karijerni savetodavci preporučuju svima koji su još uvek u stalnom radnom odnosu da rade još neki posao sa strane i da se na taj način bezbolno pripremaju za vremena koja dolaze. Novi naziv za takvu vrstu zaposlenih je "sidepreneur" (onaj koji radi nešto sa strane).

Takođe, i poslodavci koji više ne mogu da garantuju stalnost zaposlenja ne bi trebalo da navode u ugovoru o radu klauzulu koja zaposlenom brani obavljanje dodatnog posla sa strane, van radnog vremena kod poslodavca. Upravo suprotno, poslodavci bi trebalo da otkrivaju različite talente svojih zaposlenih i da ih podrže u onome što je često njihov hobi, a kasnije možda može da preraste i u ozbiljan posao. Naprosto to danas postaje još jedan vid društveno odgovornog ponašanja preduzeća.

(Napomena: autorka teksta je Nataša Šovljanski, HR savetnica na sajtu Mojtim.com)

Komentari
Vaš komentar

Top priče

26.03.2024.  |  Finansije

Kompanija Miodraga Kostića Agri Europe Cyprus želi da kupi 17% u Addiko banci

Kompanija srpskog biznismena Miodraga Kostića Agri Europe Cyprus Ltd. želi da kupi manjinski deo u Addiko banci, čije je sedište u Beču, i koja se specijalizovala za "retail" bankarstvo. Kostić nastoji da uveća svoj udeo na bankarskom tržištu Evrope, piše Bloomberg. Agri Europe je tražio da otkupi udeo od oko 17% u Addiko banci preko javne ponude za preuzimanje akcija, pokazuju podaci iz ponude u koju je Bloomberg imao uvid. S druge

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.