Koliko se isplati gajenje i prodaja lješnika? - Otkrivaju pjevač Alen Islamović i poljoprivrednik Aleksandar Mauković iz okoline Šida

Godišnje se globalno proizvede oko 1,1 milion tona ovog koštunjavog voća, a Turska je najveći proizvođač, sa udjelom od oko 70% ukupne svjetske proizvodnje.

A kakva je situacija na našem podneblju? Koliko je lako ili teško uzgajati lješnike, da li Srbija i zemlje u okruženju imaju tlo i klimu pogodnu za gajenje ove biljne vrste? Sve prednosti i mane ovog posla, pokušali su da približe oni koji su posvećeni ovom biznisu i poznaju tržišne prilike. Među njima su poznati pjevač Alen Islamović, koji se paralelno sa pjevačkom karijerom, posvetio i uzgajanju lješnika u okviru preduzeća Farma Islamović, i Aleksandar Mauković iz okoline Šida, koji se trudi da unaprijedi poslovanje firme Pam Promet, koju je njegov otac osnovao još 1993. godine.

- Zahtjevno je, kao i svaki posao. Podrazumijeva veliku investiciju u startu, kupovinu zemljišta, sadnica, sistema za navodnjavanje, održavanje voćnjaka (đubrenje, održavanje trave, rezidba…). Do prvog roda treba dosta čekati, jer stiže tek u šestoj godini, i to je tek početak, pravi prihod kreće od desete godine - kaže Mauković i dodaje da su u Srbiji najzastupljenije sorte Tonda Gifoni, Tonda Romana, Tonda Nokioni i Enis. Tonde su uglavnom za konditorsku industriju, dok je Enis više namijenjen za sirovu konzumaciju (bez prerade) i bolje se prodaje po marketima. Tonde su italijanske sorte, a Enis američka, objašnjava Mauković.

Firma Pam Promet lješnik prodaje kao sirovinu, ali i u ambalaži, prodavnicama zdrave hrane i marketima. Upitan je kakve standarde je potrebno zadovoljiti kada je lješnik u pitanju i da li postoje razlike u namjeni lješnika (konditorska upotreba i konzumna).

- O standardima kvaliteta bi se moglo mnogo i detaljno pisati. Ukoliko ulazite u osnovnu preradu (odvajanje jezgra od ljuske) treba zadovoljiti visoke standarde. Po našem zakonu lješnik ne smije da ima veću vlagu od šest odsto, ne smije da ima skrivenu ili vidljivu trulež veću od jedan odsto u šta se ubraja i ubod od stenice (koji recimo u Italiji može da ide do deset odsto), i još mnogo analiza koje mora da obavi akreditovana laboratorija - objašnjava Mauković.

Da je u pitanju zahtjevan posao, slaže se i Alen Islamović, koji je želio da iskoristi zemlju koju je naslijedila njegova supruga. Odluka da uđe u posao sa uzgajanjem lješnika bila je dodatno podstaknuta savjetima bivšeg gradonačelnika Bihaća Emdžada Galijaševića. Lješnici su snabdjeveni isključivo vodom sa rijeke Une, odakle potiče naziv Lješnjak s Une.

- Nije baš jednostavno zabiti grančicu i tražiti od nje da ti odmah rađa plodove. Treba ispitati zemlju, obogatiti je stvarima koje fale u njoj, pogoditi kontinentalne sorte lijeske, čuvati ih i paziti od sedam do osam godina da bi dočekao plod, a uz to boriti se sa bolestima, nametnicima, sušama, prevelikim količinama kiše, mrazovima. Sa druge strane lješnik danas porede sa grumenjem zlata. Koristi se u farmaciji i to u velikim količinama. Od njega se proizvode ulja za kozmetičke svrhe. Ljuska lijeske je najbolja kalorična vrijednost za proizvodnju peleta za grijanje, a korijen ljeske za uzgoj tartufa, ako to neko zna uzgajati. Jednom riječju, jedna fenomenalna biljka koja rađa od 80 do 100 godina i nudi veliko bogatstvo onima koji se brinu za nju - kaže Islamović i dodaje da treba imati u vidu da ispunjavanje standarda u kvalitetu je zahtjevan i ozbiljan posao koji traži posvećenost.

- Treba paziti kako se zalivaju, previše vode nije dobro. Špricanja se obavljaju sa dozvoljenim eko sredstvima, jer danas kada plod odnesete na analizu, očitaju vam sve šta ste radili na lijeski i oko nje, sa čim ste je hranili, špricali itd - objašnjava.

Ipak kada se sačeka rod i zadovolji kvalitet, prostora za distribuciju ima.

- Tražnja najviše zavisi od Turske, jer su oni najveći proizvođač na svijetu od 65 do 70%, a najveći svjetski kupac je kompanija Ferrero koja kupuje 30% svjetske proizvodnje (koja ima preradne kapacitete u Turskoj i Italiji). Skoro pa da se može reći da oni indirektno diktiraju cijenu lješnika - smatra Mauković iz Pam Prometa.

Sličnog je mišljenja i Islamović koji kaže da potreba za ovim koštunjavim voćem nikad ne prestaje, naprotiv, iz godine u godinu je sve veća.

- Cijena mu svake godine raste od 15 do 20%. Svi smo mi mali proizvođači, ali kad se mali udruže, postaju gigant i postižu dobru cijenu na tržištu. Svjetska trgovinska mreža diktira cijenu lješnika, uvijek je bila bitna ponuda i potražnja, samo što je za lješnikom uvijek luda potražnja. Ko je hrabar i ima zemlje, treba da sutra krene u akciju i da ne gubi dane i godine - poručuje Islamović i dodaje da je pri započinjanju posla neophodno konsultovati agronoma, jer svaka nadmorska visina nudi svoje sorte. Na Farmi Islamović zastupljene su četiri vrste lješnika, od čega 70% čini Istarski lješnik.

- Bez savjeta koje nude agronomi ne vrijedi bacati novac u vjetar. Struka se mora poslušati u svakom trenutku - konstatuje.

Kao zaključak da li se treba upuštati u ovakav vid agrobiznisa, Mauković smatra da to zavisi od osobe do osobe, jer je u pitanju posao za koji treba imati mnogo strpljenja, ne očekivati prevelike zarade, već ga shvatiti kao ulaganje sa solidnom kamatom.

- Mane su što se dugo čeka pun prinos (deset godina), u startu su velike investicije i dug period povrata novca (skoro 20 godina). Prednost je što ne treba veliki prostor za skladištenje, a relativno brzo se može prodati - otkriva Mauković.

Takođe, treba razmisliti i o subvencijama, jer upravo je tako preduzeće Pam Promet obezbijedilo sredstva za kupovinu mehanizacije. Kroz IPARD sredstva, odnosno evropski Instrument pretpristupne pomoći za ruralni razvoj, za kupljene mašine dobili su povraćaj novca u vrijednosti od 60%.

- To je biznis budućnosti sa dobrom zaradom - poručuje Islamović i slaže se da treba imati ulaganja u mehanizaciju koja podrazumijeva od traktora do raznih priključaka. Ipak, prema njegovim riječima, danas je ponosan na svoju plantažu, više nego kada je zapjevao čuvenu pesmu Motori, čiji je autor i koja je obilježila njegovu muzičku karijeru.

- Kažu da ako nisi hrabar i ne upustiš se u avanturu, nikad nećeš postići nešto. Sve su kod mene hrabre avanture, Divlje jagode, Bijelo dugme, cjelokupna muzička karijera, pa i ova sa lješnicima. Kažu sreća prati hrabre. Ako se ne upustiš u nešto, nikad nećeš saznati da li si mogao uspjeti. Ja sam išao svojim putem nošen vjerovanjima u sebe - ističe za kraj Islamović.

Ukratko, uzgajanje lješnika može biti profitabilno, ali zahtijeva strpljenje, dobru strategiju i upravljanje rizicima. Takođe, važno je pratiti tržišne trendove i prilagođavati se promjenama u potražnji i cijeni lješnika.

Farma Islamović

Pam Promet

Alen Islamović

Aleksandar Mauković

lješnici

uzgoj lješnika

koliko se isplati uzgoj lješnika