Proizvođač Džek Danijelsa u misiji regenerisanja 100 miliona hektara šuma - Bez hrasta nema burbona

(Foto: Unsplash/Nicolas Ruiz)

Hrastovi su ključne vrste koje služe kao stanište, hrana i zaklon za bezbrojne druge vrste, ali imaju još jednu ulogu - bez hrastovih stabala nema burbona. Pravno, burbon mora da odleži u novim hrastovim buradima sa unutrašnjom oblogom u SAD. A jedna vrsta, bijeli hrast, stvara snažan, gladak ukus i bogatu boju na koju su ljubitelji ovog pića navikli.

Nažalost, hrastova stabla nestaju širom svijeta. Pad broja hrastova zabilježen je u 39 zemalja, a 31% od 430 poznatih vrsta hrasta je ugroženo izumiranjem, prenosi portal Trellis. Zrela stabla hrasta umiru brže nego što se očekivalo zbog kombinacije faktora stresa iz životne sredine. Istovremeno, nema dovoljno mladih hrastova da ih zamijeni. Čak i kada ima dovoljno mladih hrastova, često ne uspijevaju da dosegnu zrelost.

Ovaj fenomen je decenijama dokumentovan u naučnoj literaturi, ali su ga kreatori politika i šira javnost uglavnom ignorisali. Industrija burbona, međutim, dobro je svjesna ove potencijalno egzistencijalne prijetnje.

Brown-Forman, matična kompanija Džek Denijelsa, prepoznala je dugoročne rizike povezane sa padom broja hrastova još 1998. godine. Kompanija je razvila Dendrifund, neprofitni fond i zagovara federalne politike za poboljšanje upravljanja hrastovim šumama.

- Niko ne brine o regeneraciji dok im ne kažete da će to uticati na njihov burbon - rekla je izvršna direktorka Dendrifunda Barbara Hurt.

Dendrifund se udružio sa Američkom fondacijom za šume i Univerzitetom Kentaki u pokretanju Inicijative za bijeli hrast.

Nakon završetka četvorogodišnje procjene očuvanja i planiranja koja je uključivala saradnju između više država sa drugim industrijama, trgovinskim udruženjima, privatnim vlasnicima zemljišta, naučnicima i vladinim agencijama, Inicijativa za bijeli hrast došla je do seta ciljeva i plana za njihovo postizanje.

Kolektivni cilj je regenerisati 100 miliona hektara šuma bijelog hrasta do 2070. godine. Zainteresovane strane su identifikovale 10 preporučenih praksi za upravljanje šumama kako bi se postigao ovaj cilj. One uključuju smanjenje konkurencije i sječu vrsta koje nisu hrast u gustim mladim šumama, zatim uspostavljanje uslova okoline koji ubrzavaju rast i regeneraciju hrastova kroz kontrolisane požare i druge metode, kao i upravljanje brojem životinja koje jedu žireve.

Brown-Forman ne može sprovesti promjene u upravljanju šumama jer nije vlasnik zemljišta. Njihov najmoćniji alat je "korišćenje svojih brendova da dovedu ljude za sto", rekla je Hurt.

Vitalna uloga industrije burbona u ekonomiji Kentakija dovela je republikance i demokrate do zajedničkog cilja, Zakona o otpornosti belog hrasta, koji podržava Brown-Forman.

Zakon uključuje pokretanje pilot projekata za obnovu hrasta u nacionalnim šumama, procjenu prisustva hrastova i potencijala za obnovu na svim zemljištima koja drži Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Ako bude usvojen, zakon o otpornosti bijelog hrasta mogao bi dramatično podstaći napore za rješavanje pada broja hrastova.

Poboljšanje hrastovih šuma je skup, dugotrajan proces koji traje više generacija i zahtijeva kompleksno građenje odnosa, poručuju stručnjaci. A negativna javna percepcija tehnika upravljanja šumama kao što su kontrolisani požari, selektivna sječa ili obrezivanje drveća i lov može uzrokovati reputacione rizike.

- Ali znamo da ćemo se približiti dobrom, ili možda čak odličnom, za buduće generacije ako okupimo što više različitih ljudi i perspektiva da zajedno zamisle tu budućnost - rekla je Hurt.