NavMenu

Ema Pehlivanović, dizajnerka KIUI balans daske za djecu - Dizajn za bolji, humaniji i pravedniji svijet

Izvor: eKapija Petak, 01.12.2023. 07:03
Komentari
Podeli

(Foto: Nikola Skalušević)
Napraviti proizvod koji će moći da koristi što veći broj ljudi, bez obzira na njihove razlike i mogućnosti, okosnica je inkluzivnog dizajna. Akcenat na pravednom društvu koje nikog ne isključuje doprinio je da ovaj relativno novi koncept u dizajnu osvoji sve više poklonika. Jedna od njih je Ema Pehlivanović, master industrijskog dizajna, koja je u Konaku kneginje Ljubice na izložbi odabranih radova studenata FPU povodom 75 godina postojanja fakulteta, predstavila projekat "Inkluzivna igra - KIUI jedna daska, mnogo mogućnosti".

Upravo su mogućnosti tema našeg intervjua sa mladom dizajnerkom - od mogućnosti za razvoj inkluzivnog dizajna u Srbiji, preko šansi za veliki broj ranjivih grupa da bolje žive, do prilika za industrijske dizajnere u našoj zemlji da se usavršavaju i napreduju.

Gdje su mogućnosti, tu su i ograničenja, a sagovornica portala eKapija u svom radu nastoji da ih prevazilazi. Dizajnirala je štaku koja omogućava lakše funkcionisanje ljudima koji moraju da koriste takvu vrstu pomagala, radila je na dizajnu escajga za oboljele od artritisa, kao i na dizajnu ručnog sata za slabovide. Granice dizajna pomjerila je i kao dio srpskog tima koji je učestvovao u dizajniranju eksponata Muzeja budućnosti u Dubaiju.

O svemu tome smo razgovarali, ali prvo nam je pažnju privukla - igračka. I to ne bilo kakva. KIUI je balansna daska koja kroz zabavu i igru omogućava psihomotorni, senzorni i prostorni razvoj djeteta. Balans daska ima opciju kačenja posebnih jastuka koji su namijenjeni za različite fizičke vježbe, vježbe pozicioniranja i udobnost, objašnjava sagovornica portala eKapija.

Balansna daska koja može da se koristi i kao ljuljaška, klackalica, ležaljka, tabla za crtanje, tobogan (Foto: Promo)Balansna daska koja može da se koristi i kao ljuljaška, klackalica, ležaljka, tabla za crtanje, tobogan

- KIUI podstiče kreativnost i slobodu za korišćenjem na razne načine u zavisnosti od toga šta detetu odgovara i kakve aktivnosti mu se dopadaju. Može da se koristi i kao ljuljaška, klackalica, ležaljka, tabla za crtanje, tobogan, kao i bilo koji drugi objekat u svijetu igre i mašte. Razvijanje kroz zabavne aktivnosti izaziva pozitivne emocije koje utiču na motivaciju djeteta da se igra i samim tim napreduje, ne zato što mora, već zato što želi - napominje Ema čiji se rad može vidjeti na izložbi "Biti isti, biti poseban" u Konaku kneginje Ljubice do 10. decembra.

Projekat je prvenstveno usmjeren ka djeci sa poteškoćama u razvoju kojima je potrebna posebna pažnja i rad na rješavanju određenih problema.

- Međutim, s obzirom na to da je cilj ovog projekta inkluzivna igra, KIUI je namijenjen svoj djeci. Uz opciju adaptiranja balans daske u odnosu na mogućnosti i ograničenja djeteta omogućava se igra i međusobni kontakt između djece sa i bez poteškoća u razvoju.

Projekat prvenstveno usmjeren ka djeci sa poteškoćama u razvoju (Foto: Promo)Projekat prvenstveno usmjeren ka djeci sa poteškoćama u razvoju

A kako je sve počelo? Ideja za KIUI je proizašla iz suočavanja sa širokim spektrom različitih potreba djece sa poteškoćama u razvoju i želje za kreiranjem rješenja koje na zabavan i veseo način adekvatno utiče na pravilan razvoj djece, kao i na ublažavanje posljedica određenog invaliditeta ili potpuno uklanjanje istih.

U samom istraživanju i procesu razumijevanja kompleksnosti ove teme, našoj sagovornici su od velike pomoći bili prof. dr. Vera Ilanković, kao i Ustanova za odojčad, djecu i omladinu bez roditeljskog staranja iz Zvečanske ulice. Kako bi što bolje shvatila potrebe djece, dizajnerka je neko vrijeme provela sa mališanima iz Zvečanske ulice, pratila njihove dnevne aktivnosti, kao i korektivne vježbe koje sa njima obavljaju stručna lica.

- Mogu vam reći da je to bio jedan veoma emotivan proces, jer je zaista razumijevanje toga da su to djeca koja, kao i bilo koja druga, vole sve stvari koje inače vole djeca i skoro uopšte ne obraćaju pažnju na svoja ograničenja, jedan od prvih, možda i najvažnijih, koraka ka promjeni svijesti društva - ističe Pehlivanović.

Nakon test faze, slijedi potraga za investitorima (Foto: Promo)Nakon test faze, slijedi potraga za investitorima

Sledeći korak koji treba da dovede do krajnjeg cilja - ulaska u proizvodnju i donošenja ove igračke na tržište - jeste testiranje sa edukatorima koji rade sa djecom sa posebnim potrebama. Zatim slijede još jedna verzija unapređenog dizajna, finansijski plan i potraga za investitorima.

- Testiranja zasad prolaze odlično, djeci je daska veoma zabavna, ali u našem poslu je uvijek dug taj put do konačnog izlaska proizvoda na tržište. Potencijalni investitori su domaći ili inostrani investicioni fondovi koji se bave djecom sa posebnim potrebama. Sama izrada zahtijeva saradnju različitih struka, drvena daska se radi na jednom mjestu, jastuci na drugom, plišane igračke na trećem, ali teoretski, sve bi to moglo da se proizvodi u Srbiji - napominje Ema Pehlivanović.


Zašto je važan inkluzivni dizajn - Rješenje problema sa kojima se ljudi susreću

Bio bi to pravi primjer inkluzivnog dizajna, koncepta koji je naša sagovornica počela da istražuje na drugoj godini fakulteta. Već od srednje škole imala je tendenciju da se bavi rješavanjem konkretnih problema u odnosu na definisanje estetike. Zatim je na fakultetu pročitala knjigu "Dizajn za stvarni svijet" Viktora Papaneka koja govori o važnosti postavljanja bitnih pitanja i rješavanja stvarnih problema sa kojima se ljudi susreću, kao i o odgovornosti koju industrijski dizajneri imaju s obzirom da im se pruža prilika da znatno utiču na svakodnevni život ljudi.

- Ta knjiga me je dodatno inspirisala da se bavim projektima za koje vjerujem da mogu pozitivno da utiču na naše društvo ili doprinesu poboljšanju kvaliteta života ljudi kojima je to potrebno. Smatram da inkluzivni dizajn ne treba da predstavlja prepreku, već izazov, jer je težnja ka tome da se ljudima pruže jednake prilike da učestvuju u društvu, nezavisno od njihovih razlika i mogućnosti, osnovni korak ka potpuno inkluzivnom društvu - vjeruje naša sagovornica.

Projekat je prvenstveno usmjeren ka djeci sa poteškoćama u razvoju, ali je namijenjen svoj djeci (Foto: Promo)Projekat je prvenstveno usmjeren ka djeci sa poteškoćama u razvoju, ali je namijenjen svoj djeci

Kako primjećuje, poslednjih nekoliko godina u Srbiji postoji niz inicijativa za kreiranje inkluzivnog društva, koje se najviše odnose na uklanjanje arhitektonskih barijera, pogotovo u okviru školskih, ljekarskih i drugih javnih ustanova, na kreiranje inkluzivnih modela obrazovanja, kao i na specijalizovano obrazovanje edukatora na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. Na taj način se, dodaje, djeca sa različitim potrebama dovode u međusobni kontakt, na osnovu čega se još od mlađeg perioda razvija empatija i normalizuje postojanje razlika između ljudi.

Ali, inkluzivnost u industrijskom dizajnu nije baš pravilo.

- Inkluzivnost u okviru industrijskog dizajna u Srbiji, uglavnom se svodi na projekte rađene u okvirima individualnih inicijativa ili startup kompanija. Rad na takvim projektima, zasad, nije dovoljno rasprostranjen, ali se definitivno primjećuje da se na tome radi i da dizajneri sve češće u okviru svojih rješenja uzimaju u obzir razlike u mogućnostima i ograničenjima ljudi - kaže Pehlivanović.

Najveću prepreku razvoju inkluzivnog dizajna predstavlja manjak svijesti o tome koliko su takvi projekti važni, smatra naša sagovornica. Finansijski aspekt se u Srbiji često pominje kao jedan od problema, međutim kada su inkluzivni projekti u pitanju, kako primjećuje Pehlivanović, djeluje kao da je problematičnije to što postoji manjak inicijative i same podrške takvim projektima, jer se o tim problemima ne razgovara onoliko koliko bi trebalo.

- Svakako mislim da je potrebna promjena u pristupu cijelog procesa realizacije projekta - od investitora do dizajnera. Drago mi je da mogu da kažem da se na toj promjeni pristupa uveliko radi na samom Fakultetu primijenjenih umjetnosti, kako na smjeru industrijskog dizajna, tako i na drugim smjerovima.

Igračka bi mogla da se potpuno proizvodi u Srbiji (Foto: Promo)Igračka bi mogla da se potpuno proizvodi u Srbiji


Od escajga za oboljele od artritisa do Muzeja budućnosti u Dubaiju

Nije KUIU daska jedini projekat koji je naša sagovornica radila za specifičnu grupu ljudi. Dizajnirala je štaku čiji je fokus bio rješavanje problema sa kojima se susreću ljudi koji određeno vrijeme ili cijeli život moraju koristiti takvu vrstu pomagala. Radila je i na dizajnu escajga za oboljele od artritisa, koji ne mogu koristiti regularni escajg, kao i na dizajnu ručnog sata za slabovide.

Granice dizajna pomjerila je i kao dio srpskog tima koji je učestvovao u dizajniranju eksponata Muzeja budućnosti u Dubaiju. To je, kako kaže, bilo nezaboravno iskustvo.

- Nakon četiri uzbudljive godine rada predstavili smo našu izložbu "JOURNEY OF THE PIONEERS" u Muzeju budućnosti u Dubaiju gdje su posjetioci mogli da istraže spekulativnu budućnost 2071. godine kako bi inspirisali vrstu akcija potrebnih da se danas sačuva planeta - otkriva Pehlivanović.

Uz pomoć naučnih eksperata, srpski tim je razvijao tehnički izvodljive koncepte, radio na pomjeranju granica dizajna i tehnologija i kreirao narative čiji je cilj da prikažu pozitivnu budućnost i motivišu ljude da preduzmu potrebne korake danas kako bi imali bolje sutra.

Muzej budućnosti (Foto: Unsplash/Riyas Mohammed)Muzej budućnosti

- Bavili smo se i fizičkom produkcijom eksponata što je rezultiralo četvorometarskim pokretnim modelom svemirske stanice "HOPE", najvećim pokretnim planetarijumom na svijetu i mnogim drugim zanimljivim objektima. Radila sam sa nevjerovatnim timom dizajnera i kreativnih ljudi, kao i sa elektroničarima, mašinskim inženjerima i stručnjacima iz raznih oblasti od kojih sam zaista mnogo naučila - napominje naša sagovornica.


Industrijski dizajn u Srbiji slabo razvijen

Ipak, uprkos velikom broju mladih talentovanih ljudi, industrijski dizajn u Srbiji je slabo razvijen. Danas se on koncentriše u okviru startup kompanija ili kroz freelance projekte, primjećuje Pehlivanović dodajući da ima i firmi koje se aktivno bave industrijskim dizajnom, ali one svakako ne potražuju onoliki broj dizajnera koliko ih ima u Srbiji.

- Dosta dizajnera prelazi na rad u oblasti gaming industrije, marketinga i grafičkog dizajna ili rade za inostrane klijente. Djeluje mi da budućnost industrijskog dizajna u Srbiji leži u startup-ima koji se sve češće pokreću na teritoriji Srbije. Nadam se da će to i da se nastavi - vjeruje mlada dizajnerka.

Problemi sa kojima se suočavaju industrijski dizajneri u Srbiji danas su mnogobrojni - od nerealnih zahteva vlasnika kompanija i kupaca, preko razvoja veštačke inteligencije koja preti da im uzme dio posla, do nedostatka perspektive i prilika za profesionalno usavršavanje.

- Kada je AI u pitanju, dosta ljudi se pribojava njegovog uticaja, mogu vam reći i da ja spadam u tu grupaciju. Sa druge strane, djeluje mi da AI treba posmatrati kao jedan od alata koji može da se koristi u procesu promišljanja o dizajnu. Svaka inovacija donosi promjene, nadam se da će i ove promjene biti pozitivne.

Izložba "Biti isti, biti poseban" otvorena u Konaku kneginje Ljubice do 10. decembra (Foto: Ema Pehlivanović)Izložba "Biti isti, biti poseban" otvorena u Konaku kneginje Ljubice do 10. decembra

Jedan od većih problema, prema mišljenju naše sagovornice, jeste nedostatak prilika da se dizajner zaista usavršava u okviru jedne oblasti industrijskog dizajna.

- Svako od nas ima različita interesovanja i motivacije i bilo bi idealno kada bi zapravo imali prostor i prilike da ta interesovanja ispratimo - dodaje.

Drugi problem koji je u vezi sa klijentima jeste odnos prema vremenu i rokovima.

- Ljudi žive sve bržim tempom i svi smo svjesni da moramo da se adaptiramo na to, ali postoje nerijetko slučajevi gdje se postavljaju veoma kratki rokovi za dizajn, koji neminovno utiču na kvalitet. Dobar dizajn zahtijeva određeni proces, vrijeme i promišljanje, a ako toga nema, samo rješenje možda neće ispuniti svoj pun potencijal - zaključuje Ema Pehlivanović.

M. Dedić



Komentari
Vaš komentar

Top priče

22.02.2024.  |  Industrija

Turci najavili izgradnju industrijske zone u Crnoj Gori

U Crnoj Gori boravi više od 12.000 turskih državljana, saoptio je ambasador te Zemlje Bariš Kalkavan. On je najavio i izgradnju industrijske zone u Crnoj Gori. Kako je saopšteno iz Prijestoncie Cetinje, gradonačelnik Nikola Đurašković primio je u posjetu Kalkavana, a na sastanku je bilo riječi o dosadašnjim partnerskim odnosima Crne Gore i Turske, kao i novim vidovima saradnje. Iskazano je obostrano zadovoljstvo dosadašnjom saradnjom

Izdvajamo još...

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vijsti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.