Izvor: RTCG | Ponedjeljak, 01.06.2020.| 15:16
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Poljoprivreda najotpornija na recesiju - Agrar i prehrambena industrija pouzdani sektori koji pružaju dugoročnu šansu kad im se pristupa na pravi način

(Foto: branislavpudar/shutterstock.com)
Pandemija izazvana virusom Kovid-19 pogodiće i agrarni sektor, ali kako smatra član grupe za pripremu pregovora o pristupanju Crne Gore i EU za oblast poljoprivrede i ruralnog razvoja u sklopu Poglavlja 11, Dejan Zejak, ta grana privrede je znatno otpornija na recesiju od drugih sektora privrede.

- Iskustvo nas uči da agrar i prehrambena industrija, iako ne nude visinu zarada poput nekih ekonomski profitabilnijih segmenata, ipak pouzdani i stabilni sektori koji pružaju dugoročnu šansu za one koji im pristupaju na pravi način. Agrar ne treba i ne može biti osnov cjelokupne ekonomije jedne zemlje, ali može biti zdrav, finansijski održiv i tržišno uspješan sektor koji zapošljava i pristojno plaća svoje uposlene, doprinosi rastu BDP-u, pozitivnom spoljnotrgovinskom bilansu, i na kraju štiti postojeće resurse i životnu sredinu - kaže Zejak, inače, diplomirani inženjer agrara.

Da bi se ovo i ostvarilo, dodaje on, neophodno je da i vlada i bitne međunarodne finansijske institucije pomognu nacionalni agrar, ali sa što većim finansijskim sredstvima.

- U slučaju da mjere izostanu, naš agrar će biti prepušten samom sebi. Međutim, snaga ovog sektora osim potrebnih resursa i očiglednih potencijala ogleda se i u istrajnosti ljudi koji se bave njim. Samoorganizovanost farmera i u periodu Kovid-19 nije izostala, što govori podatak da je grupa entuzijasta preko jedne društvene mreže kreirala grupu "Kupujmo domaće" u namjeri da omogući prodaju sopstvenih poljo-proizvoda farmerima u Crnoj Gori u doba korone. Ova grupa za sada broji preko 30.600 članova, za naše prilike značajan broj - istakao je Zejak.

Svjetska ekonomska kriza 2008. godine potvrdila je da je poljoprivreda znatno otpornija na recesiju od drugih sektora privrede, (sektor turizma i usluga, oblast izgradnje i prometa nekretnina, segment auto-industrije), koji su godinama nakon nje osećali snažne posljedice.

- Tokom recesije važna činjenica je i to da su zarade u poljoprivredi padale manje nego u drugim sektorima, a agrar i prehrambena industrija su apsorbovali dio radne snage koja je u drugim sektorima ostajala bez posla. Tako je on postao i "socijalni amortizer", u regionu i u Crnoj Gori - kaže u svojim analizama agrara tokom i nakon Kovida-19 Zejak.

Kako je istakao, svijet rizikuje predstojeću krizu sa hranom ako se brzo ne preduzmu mjere za zaštitu najugroženijih, održanje globalnih lanaca snabdevanja hranom i ublažavanje uticaja pandemije na sistem hrane.

- Zatvaranje granica, karantin i poremećaji na tržištu u lancu snabdijevanja i prekid trgovine ograničavaju pristup ljudima dovoljnim izvorima hrane, posebno u zemljama koje su teško pogođene virusom ili koje su već pogođene visokim nivoom nesigurnosti u hrani. Očekujemo poremećaje u lancima snabdevanja hranom, posebno u robi visoke vrijednosti (voće, povrće, meso, riba, mleko...) - ističe Zejak.

Manjak đubriva, veterinarskih ljekova i drugih inputa, kaže Zejak, može uticati na poljoprivrednu proizvodnju.

Zatvaranje restorana i rjeđa kupovina namirnica, umanjuju potražnju za svježim poljoprivrednim proizvodima i proizvodima iz sektora ribarstva, što negativno utiče na proizvođače i dobavljače.

Sektori poljoprivrede i ribarstva, kako naglašava, posebno su pod uticajem ograničenja turizma, zatvaranja restorana i kafića i obustave školske ishrane.

- U bilo kojem scenariju, najviše će biti pogođeni najsiromašniji i najugroženiji slojevi stanovništva uključujući migrante, raseljene i one koji su pogođeni sukobima. Zemlje u dugotrajnim krizama takođe trpe zbog nedovoljnih ulaganja u javno zdravstvo, što će pojačati uticaj pandemije, smatraju u UNFAO - podsjeća sagovornik RTCG-a.

Nesigurnost u hrani i siromaštvo su najteži među marginalizovanim seoskim grupama, uključujući žene i djecu.
Poznato je da kratkoročne krize mogu da dovedu do dugoročnih problema.

- Širenje bolesti može devastirati siromašne ruralne zajednice, posebno male proizvođače hrane koji se već suočavaju sa izazovima kao što su slab imunitet i loša ishrana. Mnoge zemlje zavise od ovih zajednica zbog svoje nacionalne sigurnosi u obezbjeđenosti rezervama sa hranom. Ipak, pandemija i sa tim povezani poremećaji u trgovini, putovanjima i tržištima mogu smanjiti proizvodnju i dostupnost hrane. Otprilike 63% najsiromašnijih ljudi na svijetu radi u poljoprivredi, a velika većina na malim farmama. Većina najsiromašnijih, najgladnijih i najmarginalizovanijih ljudi živi u ruralnim sredinama, i upravo tu razvojna zajednica sada mora usmjeriti svoje srednjoročne i dugoročne napore - smatra Zejak.

S obzirom na to da se virus još uvijek širi planetom, a vakcina protiv njega je u fazi testiranja, jedno je sigurno jasno, a to je da će njegove ekonomske posljedice biti pogubne i na žalost dugoročne.
Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.