Uzgoj plantažnog šipurka - Siguran plasman, dobra zarada

Opština Ražanj nalazi se u jugoistočnoj Srbiji i pripada nišavskom okrugu. Nalazi se na raskrsnici Velikog i Južnog pomoravlja, podno planine Bukovik. Geografsko – klimatski uslovi odlični su za ugoj voća, a najviše se gaji šljiva sorte stenlej, ali i kupina, jabuka i dunja.

Posljednjih godina primetan i je razvoj plantažnog uzgoja šipurka. Pionir u ovoj oblasti voćarstva u ovom kraju je Bratislav Milosavljević, koji šipurak gaji već godinama na jednom hektaru površine, piše magazin Agrobiznis.

Bratislav je dobro poznati domaćin ovog kraja. Voćarstvom se bavi od 1965. kada je završio Srednju poljoprivrednu školu voćarsko-vinogradarski smjer u Rekovcu kod Kragujevca. Osim plantažnog šipurka koji gaji na čitavom hektaru, uzgaja šljive na 50 ari i kupine na 25 ari površine.

– Listajući literaturu i prateći situaciju na tržištu dugo sam tražio koju voćnu vrstu da uzgajam. Poslije temeljnog istraživanja došao sam na ideju da podignem plantažu šipurka i nisam se pokajao – rekao je za Agrobiznis magazin Milosavljević.

Priznaje da nikada nije izveo konačnu računicu i stavio na papir ulaganje i prihod od šipurka ali tvrdi da je uzgoj ovog voća više nego isplativ.

– Ne znam tačnu cifru, ali mogu reći da je ulaganje u plantažu šipurka duplo manje od svake druge voćne vrste, a daje duplo više prihoda posebno od recimo uzgoja koštunjavog voća – ističe naš sagovornik.

Šipurak nije zahtjevan za uzgoj, ne traži neke posebne agrotehničke mjere i što je najvažnije plasman je zagarantovan.

– Jedina važna agro tehnička mjera kod šipurka je rezidba. Ako ga dobro orežete imate prinose od četvrte godine. Ja sada ubiram od 10 do 12 tona šipurka po hektaru. Pored rezidbe treba baciti azotno đubrivo, ali samo jednom i pokositi korov. Šipurak je otporan na korovske biljke koji mu ne može ništa, ali je bolje pokositi ga kako bi bilo lakše tokom berbe – otkriva Milosavljević.

Uzgajani šipurak ima plod veličine je nešto krupniji od divljeg šipurka i veličine je višnje ili trešnje. Bere se ručno, ali dobra stvar je što berba može da traje mjesecima.

– Šipurak se bere pet mjeseci, počinje negdje oko 15. avgusta a može da potraje i do Nove godine. Kad sazri plod šipurka on je čvrst, ali poslije dva mjeseca omekani. Ali, i tako mek može da se bere. Ja imam sušaru, pa ga osušim poslije berbe jer je ogromna potražnja za suvim šipurkom. Za sada snabdijevam tri firme i nemam nikakav problem sa plasmanom - navodi Bratislav za magazin Agrobiznis.

Upravo zbog odličnog plasmana, ali i cijene ovog voća odlučio je da započne proizvodnju. Za razliku od ostalih voćara koji imaju muku kako da naplate svoje voće, Bratislav kaže da često rod proda unaprijed.

– Suvi šipurak prodajem za 180 dinara (1,53 EUR) po kilogramu, dok je sirovi upola jeftiniji negdje između 70-80 dinara (oko 0,65 EUR). Kada se to pomnoži sa 10 do 12 tona roda lako se izvede računica. Suvi šipurak može da stoji neograničeno, čvrst je i zvoni kao pjesak, a najčešće služi za čajeve. I kod nas u kući se tokom zime pije isključivo čaj od šipurka koji je izuzetno zdrav i bogat vitaminom C.

I dok šipurak ne može da proizvede koliko mu traže, Bratislav ne krije da muku muči sa kupinama. Zahtjevnije su za uzgoj, a najviše problema ima sa plasmanom. Teško prodaje čak i vino od kupine iako je izuzetno zdravo i traženo.

– Kupina je dosta teža za uzgoj u odnosu na šipurak. Recimo, šipurak ne zahtjeva polivanje, a kupinu ako ne zalivate nemate prinose. Kupina mora da se đubri, reže, osjetljivija je kad se bere, prska se 4–5 puta tokom sezone. Posljednje četiri godine imali smo problema sa plasmanom. Hladnjačari nas ucjenjuju, u pola berbe prekinu sa otkupom, a kupina je bobičasto voće i zahtjeva da se odmah proda. I onda najčešće napravimo vino od kupine. Ja imam tri tone kupinovog vina ali ne mogu da ga prodam – iskren je.

Kupinovo vino se najčešće koristi kao lijek za oporavak teških pacijenata. Tako je kod Bratislava došla žena poslije operacije kancera dojke. Kako je rekla doktor joj je preporučio da pije kupinovo vino kako bi poboljšala krvnu sliku, ali i imunitet. Bratislav joj je poklonio dvije litre vina.

S obzorom na to da žene u agrobiznisu imaju veće subvencije od države, Bratislav je mudro gazdinstvo registrovao na svoju suprugu Živicu.

– Subvencije uzimam, ono što svima sljeduje i ne tražim ništa posebno. Jedino sam prije 10 godina sagradio i kupio potrebne mašine za sušaru preko Fonda za razvoj Republike Srbije. Koštala je 13.000 EUR i još je isplaćujem, ali to mi je najbolja investicija.

Voće koje ne završi u sušari prerađuju. Njihov džem od šipurka je vrhunskog kvaliteta pa ga lako prodaju. Zato ne čudi što ovaj vrijedni domaćin ozbiljno razmišlja da se potpuno prebaci na uzgoj samo šipurka za kojim tržište vapi, ne samo kod nas već i u inostranstvu.