Iran pokreće ogroman transportni koridor od Rusije do Indije

Početkom mjeseca generalni direktor Organizacije za slobodnu trgovinu u Čabaharu Abdul Rahim Kordi istakao je prednosti formiranja trgovinske rute između Mumbaja, Sankt Peterburga i Hamburga preko iranske jugoistočne luke Čabahar.

Koridor bi prolazio kroz Iran do Bandar-e Anzalija duž Kaspijske obale, preko Kaspijskog mora do Astrahanske oblasti u Rusiji, a zatim na sjever prema Evropi.

U obraćanju iranskim medijima Kordi je naveo niz prednosti rute: od bržeg vremena isporuke do njene potencijalne uloge u daljem jačanju iranskih odnosa sa susjedima. On je dodao da bi u nekim slučajevima transportni koridor mogao da zamjeni egipatski Suecki kanal u smislu ukupne efikasnosti.

Tačnije, Kordi je objasnio da će koridor, kada bude aktiviran, više nego prepoloviti vrijeme tranzita robe do i iz Rusije, sa sadašnjih 38 dana na 14-16 dana.

Iran je uložio značajna sredstva u projekat, rekao je zvaničnik, izdvajajući stotine miliona evra za razvoj željezničke infrastrukture, dok je sama luka Čabahar trenutno u procesu povećanja svog teretnog kapaciteta sa 2,5 miliona tona na 8,5 miliona tona godišnje. Nju Delhi je izdvojio oko 14 mil USD za razvoj luke u periodu 2020-2021. godine.

Nazivajući Iran "terminalom svijeta", Kordi je naglasio da Čabahar, jedina iranska okeanska luka, ima potencijal da poveže svijet: i istok sa zapadom i sjever sa jugom.

Prijetnja za Suecki kanal?

Govoreći za Monitor o ambicioznim planovima Irana da postane glavni svjetski transportni koridor, portparol uprave Sueckog kanala Džordž Safvat uvjeravao je da trgovinski put Indija-Iran-Rusija dug 7.500 km neće moći da se takmiči sa egipatskim kanalom u pogledu isporuka od Indije do Hamburga, s obzirom da je potrebno da se roba isporučuje morskim, drumskim i željezničkim putem.

Osim toga, potrebno je 19 dana da se kontejner iz Indije pošalje u Hamburg, umjesto 20 i više dana koji se očekuju preko iranskog koridora, dodao je on.

Međutim, stručnjak za iranska pitanja Muhamed el Said Idris iz kairskog Centra za političke i strateške studije naglasio je da nova trgovinska ruta nema za cilj da nanosi štetu egipatskim interesima, već radije služi iranskim sopstvenim ekonomskim interesima, uzimajući u obzir stroge američke sankcije.

Početkom ove godine indijski stručnjak za odbrambene i strateške poslove Šišir Upadhjaja napisao je analizu u kojoj je objasnio da stvaranje dugo očekivanog trgovinskog koridora Indija-Iran-Rusija ne samo da će poboljšati trgovinu između nacija, već će potencijalno pomoći da se umanji uticaj američkih sankcija Iranu.

On je, konkretno, objasnio da bi nova ruta trebalo da skrati vreme tranzita između Rusije i Indije za čak 62% i tako pomogne ambicioznoj težnji Moskve i Nju Delhija da povećaju trgovinu sa 11 milijardi dolara u 2019. na 30 mlrd USD do 2025.

- Aktiviranje Međunarodnog transportnog koridora Sjever-Jug takođe bi otvorilo ogromne mogućnosti zemljama Srednje Azije da trguju u oba smjera - naglasio je Upadhjaja, ukazujući na nedavne napore Moskve da olakša sporazum o slobodnoj trgovini između Indije i Evroazijske ekonomske unije (u koju osim Rusije ulaze i Belorusija, Jermenija, Kazahstan i Kirgizija).

Indijska državna korporacija za prevoz kontejnera i Ruske željeznice potpisali su u martu memorandum o razumijevanju o transportu robe između dvije zemlje preko Irana, na osnovu jedinstvene fakture, a očekuje se da ruta počne da funkcioniše za nekoliko mjeseci.

Ideja stvaranja velikog transportnog koridora kroz Iran potiče s početka 2000-ih godina, kada su Moskva, Teheran i Nju Delhi potpisali sporazum o putu od 7.500 km za prevoz robe iz Indije i Irana u Rusiju i Evropu kombinovanjem vodene, drumske i željezničke infrastrukture. Međutim, razvoj ovog projekta zaustavila je birokratija i infrastrukturna ograničenja.

Kada bude u potpunosti pokrenut, očekivani godišnji kapacitet koridora mogao bi da dostigne i 20-30 miliona tona robe godišnje. Ambicioznije iteracije projekta čak predlažu stvaranje ogromnog kanala dužine više od 765 km od Kaspijskog mora do obala Indijskog okeana, mada se čini da je njegov ogromni trošak (procijenjen na ekvivalent između 6 i 10 mlrd USD) taj projekat stavio na čekanje.