Izdvojite članak Odštampajte vijest
Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak

Olivera Stefanović Stanković, direktorka agencije Proglas public relations - Preduzetnički rad je potrebno razumjeti

(Foto: Aleksandra Popović)
Olivera Stefanović Stanković je vlasnica i direktorka agencije Proglas public relations, a svoje bogato iskustvo u mnogobrojnim kampanjama u domenima odnosa sa javnošću, brend, korporativnih i internih komunikacija koristi kako bi unaprijedila poslovanje svojih klijenata, ali i svih onih kojima je ovakav vid podrške potreban. Otkrila je kako izgleda jedan dan preduzetnika današnjice, kako se nosi sa odgovornošću, ali se i osvrnula na savremeno novinarstvo. U Dnevniku uspjeha podijelila je i svoje savjete za poslovne ljude.


Šta znači biti preduzetnik u današnje vrijeme, a posebno kada je u pitanju žena?

- U današnje vrijeme biti preduzetnik je posao od 20 sati, a oni koji to nisu probali često ne vjeruju, i ne razumiju. Drugi segment se odnosi na ženu preduzetnicu, koja mora da se izbori na prvom mjestu u poslu, pa sa drugim muškarcima, ali i podjednako sa ženama, i na kraju sa okolinom sa kojom radi. Agencija Proglas public relations postoji od 2013. godine i od tada do danas mnogo toga se promijenilo. Ono što je nekada bio PR danas je potpuno druga slika, zapravo ljudi koji su počeli da se bave ovim segmentom istovremeno su ga uprostili i usložili. U svakom tekstu ili javnom nastupu je potrebno voditi računa o riječima, izražavanju, prezentovanju, odnosno cjelokupnom pristupu. S druge strane, vrijeme je promijenilo PR kao takav, koji je postao sve - i tekst i organizacija događaja i media plan i zakup media i konsalting. Jedno veliko - sve.


Na koji način u toj konstaliciji poslovati?

- Kada sam se otisnula u preduzetničke vode nisam se mnogo obazirala na ono što su mi govorili. Bio mi je cilj da naučim još jedan dio poslovanja u kome se nisam nalazila. Možda sam čak i mislila da je lakše biti preduzetnik nego raditi za kompaniju, kao što sam radila godinama unazad, jer dan sam koncipiraš, što je velika prednost. Sada sam uvjerena da je sve suprotno, jer mi dan kreiraju klijenti i obaveze koje imam prema svakom od njih. S druge strane, raditi PR znači učiti svakoga dana, jer su klijenti iz različitih branši, pa je potrebno, bar u mom slučaju, vladati ekonomijom, obrazovanjem, javno-privatnim partnerstvom, zdravstvom, ishranom i tako dalje. Malo je agencija u našoj zemlji koje su specijalizovane i rade samo jednu oblast.


Koliko ste odgovorni?

- Rekla bih i više nego što je potrebno. Često me kritikuju da neće "propasti svijet" ako nešto ne uradim, ali drugačije ne znam, a čini mi se i da neću, jer ako budem malo po malo odustajala od svega to neće imati smisao i biću jedna od mnogih, a to ne želim. Često se dešava da u "sitne sate" u 1 ili 2 posle ponoći pišem tekst i ujutro ustanem u 7 sati još spremnija za posao nego neko ko je spavao osam sati, jer sam zadovoljna što sam uspjela da završim sve planirano i započnem novi poslovni dan. U jednom trenutku sam paralelno sa svojim privatnim biznisom, radila u Ministarstvu prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja kao savjetnik za medije ministra. Na poslu sam bila svakog dana između 7 i 7:15 i oko 13 sati nastavljala svoj preduzetnički posao i radila do 1-2 posle ponoći, i tako godinu dana. Na pitanje drugih "kako postižeš" odgovor bi bio da o tome ne razmišljam, već samo radim i radim i radim. U ovim trenucima bila je presudna podrška porodice, koja je uvijek tu i kada je kompleksna situacija i odsustvo od kuće i višenedeljni rad bez prestanka.

Pred kamere ste stali prije 27 godina i od tada ste sticali prva znanja o medijima. Do nedavno ste bili vjerni televiziji. Koliko se promijenila medijska scena od tada do danas?

- To nije moguće mnogo uporediti. U vrijeme kada sam počinjala da radim na televiziji, novinari i urednici su se takmičili čiji će prilog ili emisija biti bolji. Na prvom mjestu u smislu kvaliteta, znanja, kreativnosti, zatim iskustva, ali se njegovala i lijepa riječ. Imali smo različite škole nastupa pred kamerama, uticajne urednike, ljude od autoriteta i vrlo značajno, mnogo pozitivnije energije i saradnje među kolegama. Danas je kvalitet vrlo nizak, novinari su postali prenosnici vijesti, voditelji uglavnom marionete ili sitni zabavljači koji pokušavaju da dođu do publike čak i na bizarne načine. Definitivno su potrebne promjene i unapređivanje profesije, da ne kažem edukacija.

Bili ste autorka i voditeljka emisije "Vodič kroz dijabetes" koja je imala svoj ciklus od 235 emisija. Sve je to bilo paralelno sa preduzetničkim poslom. Kako?

- Vrlo je jednostavan recept. Radite i subotom i nedeljom i pretvorite život u posao. Ne kažem da je ovaj sistem idealan, ali ja volim to što radim i to živim. Isto tako znam da ovo mnogi ne razumiju, ali ja sam uskladila posao i porodicu. Emisija "Vodič kroz dijabetes" je projekat koji se bavio edukacijom stanovništva. Nadam se da su tokom nepunih pet godina poruke koje sam željela da prenesem stigle do bar 1% stanovništva, što smatram uspjehom. Danas nisam pred kamerama, ali uređujem emisiju "Šesti krug sporta" u kojoj su gosti kvalifikovani sportisti za Olimpijske igre u Tokiju i bivši olimpijci. Vrlo sam ponosna što sam dio ciklusa od 15 emisija u kojima će se predstaviti najbolji.


Pored ovog posla bavite se i edukacijom javnog nastupa. Kome je ona namijenjena i kakva su iskustva?

- To je moja ljubav. Kao vrlo mlada završavala sam mnoge škole za javni nastup i dan danas se jasno sjećam predavanja. Godinama sam radila sa mladim ljudima javne nastupe, jer imaju strah da prezentuju projekat ili često ne znaju kako da se ponašaju na sastanku. Poslednjih godina edukacije radim sa poslovnim ljudima koji nisu do sada imali priliku da nastupaju pred kamerama ili publikom, a pozicije na kojima se nalaze to iziskuju. Radimo na jačanju samopouzdanja, nastupima u bilo kom trenutku, ali se i podsjećamo šta je bonton, kako se obući za sastanak, kako napisati mail ili SMS. Starije generacije su mnogo više zainteresovane za učenje i primjenu, ali se dešava da i mladi žele da uče, premda bi oni voljeli da nauče sve za nekoliko sati i kažu "Ja to znam", a to nije moguće. S druge strane, mladi imaju neformalno ponašanje sa mnogo nesigurnosti, poštapalica i teže im je da prihvataju edukaciju, ali i da nisu u pravu. Ja sam uvijek pozitivna i vjerujem, zaista vjerujem, da se trud uvijek isplati. Ponekad ne bude kada mi očekujemo, ali uvijek dođe rezultat kada ga i ne očekujemo. Zato je potrebna vjera u sebe i biće sve lakše i jednostavnije.


Optimizam, borbenost i maksimum u svemu što radite je uvek prisutno kod Vas. Kakav savjet imate za poslovne ljude?

- Potrebna je istrajnost i uvijek postavljen cilj, pozitivna energija, kako individualno, tako i u radu sa ljudima, jer smatram da se tako vrata otvaraju ka novim izazovima. Osmjeh ne košta ništa, izrečena lijepa reč drugoj osobi trebalo bi da se podrazumijeva, jer to će samo poboljšati ono čemu se stremi. Poslovnost podrazumijeva mnogo aspekata koje bi svaka osoba trebalo da ispuni. Kada se ujutro probudite, shvatite da je privilegija što idete na posao, koji god da radite uvijek ga radite najbolje što možete i dijelite sa kolegama sve, jer individualac nikada ne uspijeva, već tim. Druga činjenica koja je vrlo važna je da volite ono što radite, jer će rezultati biti bolji.

Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak