Blanka Dujić, vlasnica sarajevskog studija Arterior - Kreativnost u dogovorenom roku

Odabir profesije kod mladog čovjeka u vezi je sa njegovom zrelošću, što je individualno od osobe do osobe. Kod nas se stavlja preveliki pritisak na mlade ljude kada je u pitanju jedna od najbitnijih odluka u životu. Ja sam imala sreće u pronalasku svog puta. Još kao studentica sam dobila priliku "uprljati" obuću na gradilištu. Upravo mi je to radno iskustvo pokazalo da sam na pravom putu kada je odabir profesije u pitanju, kaže u intervjuu za eKapiju Blanka Dujić, arhitektica i vlasnica sarajevskog studija Arterior.

- Uvijek kažem da nisam ja pronašla arhitekturu, već je ona pronašla mene. Ponekad imam osjećaj kao da mi je to "urođena" strast.

Blankina priča počinje 1991. u Busovači, u kojoj je bezbrižno odrastala uz sve prednosti koje nosi djetinjstvo u malom mjestu. Otac naše sagovornice je vodio porodični biznis i bavio se uvozom i prodajom namještaja iz Njemačke. Često je odlazila u očev salon i već od malih nogu znala razliku između iverala i masive.

- Kada ovom dijelu priče dodate činjenicu da mi je estetika bila bitna do te mjere da kao mala nisam jela hranu koja ne izgleda lijepo, vjerujem da moja želja za arhitekturom nije iznenađenje. Cijela srednjobosanska regija poznata je po poduzetnim ljudima uz koje odrastete i to svakako utiče na rađanje malog poduzetnika u vama.

Studentske dane pamti po zvuku klikanja miša do ranih jutarnjih sati, kao i po kolegama koji su joj postali najbolji prijatelji.

- Pamtih ih i po upozorenju jednog profesora da se ova prva navedena stavka, odnosno zvuci klikova po mišu, neće mnogo promijeniti ni nakon diplome. Ali ono što je bitno - iskoristila sam svaku pruženu priliku i da se mogu vratiti u prošlost ništa ne bih promijenila.

Blankin profesionalni put kreće još na trećoj godini fakulteta, kada je počela da radi u građevinskoj firmi Vizija, i to je, kaže, bila odlična odluka.

- Još kao studentica sam dobila priliku "uprljati" obuću na gradilištu. Upravo mi je to radno iskustvo pokazalo da sam na pravom putu kada je odabir profesije u pitanju. Nakon četiri godine sam prešla u arhitektonski biro "403 architecture+interior design" gdje sam dvije godine radila na velikom broju projekata dizajna enterijera objekata, različite namjene. U 2019. godini odlučila sam svoj profesionalni put nastaviti samostalno, te je u aprilu 2020. godine Studio za arhitekturu i enterijere Arterior otvorio vrata svojim dragim klijentima.

Mnogo je ljubavi u poslu kojim se bavi, kaže i dodaje da je teško izdvojiti jednu stavku. Često se šali sa prijateljima koji nisu iz sfere arhitekture i kaže im da joj nije jasno zašto neko bira drugu profesiju.

- Dinamičnost, rad sa ljudima, činjenica da svojim radom učinite ljude sretnim - to je istinski izazov. Svaki projekat, bez obzira na kvadraturu, namjenu, klijente, budžet, je priča za sebe i nosi neki novi izazov i "problem" za koji se mora naći rješenje.

Kao vlasnica firme, trudi se biti involvirana u sve poslovne procese. Smatra da ako te odgovorna osoba ne možete pobjeći od stresa, a pogotovo dok postavljate temelje životnog projekta u koji vjerujete. Osim uobičajenih poslovnih izazova, u arhitekturi se, objašnjava naše sagovornica, posebno izdvojio jedan: biti kreativan u dogovorenom roku.

- Znam da će zvučati banalno, ali ja sam u privatnom i u poslovnom životu veliki fan iskrenosti. Klijenta nikada "ne zavlačim". I kada i ako dođe do grešaka ili prekoračenja roka, nikada ne odlažem razgovar sa klijentom. Vjerujte mi, ljudi to cijene i ne sjećam se da sam imala neki problem zbog takvog pristupa poslu. Podjednako cijenim iskrenost i prema meni. Kritički osvrt na moj rad i stil koji dođe od kolega doista cijenim i slušam.

Svakom novom projektu pristupa studiozno i euforično. Najbitnije je, smatra, slušati i čuti klijente, "pročitati" njihove misli i želje, a na kraju, svemu tome dodati lični pečat.

- Sretna sam što su moju posvećenost projektima i klijentima prepoznali svi naši klijenti i smatram da je to jedan od razloga što danas, sa 29 godina, vodim svoj arhitektonski biro koji uspješno posluje. Puna sloboda je prednost u ovome poslu, ali i velika odgovornost. Rekla bih da mi je najdraža varijanta kada znaju šta ne žele, a ostalo je onda na nama.

Prošla 2020. godina je nesumnjivo svima nama dala nove lekcije, učinila da sagledamo sebe i druge na nov način.

- Šta reći o 2020. a da nije do sada rečeno? Hvala mojim klijentima koji su mi sa svojim projektima pomogli skrenuti misli u pravom smijeru. Mogu reći da mi je mnogo puta pala na pamet ona Lenonova: "Život je ono što ti se dešava dok ti praviš planove za život".

Blanka ističa da budući da je Arterior otvoren za vrijeme "ključne sedmice" u aprilu 2020. godine, za nju više nema loših momenata za bitne životne odluke. Postoje samo dobri i bolji momenti.

- Da biste posao radili sa zadovoljstvom, morate prije svega raditi ono što volite. I morate se okružiti timom ljudi čija vam energija odgovara. Upravo je taj tim mladih ljudi koji sam odabrala moj najveći uspjeh.

Vjeruje da čovjek zaista može kreirati svoj život i prilike. Jednom prilikom otac joj je rekao - "Nadam se da će ti tvoja tvrdoglavnost i upornost nekad poslužiti za nešto dobro" i evo sad, kaže, ima rješenje o registraciji firme kao dokaz da jeste. Ali, kako ističe, da biste uspješno kreirali svoj put potrebno je mnogo žrtve i odricanja pa je nekad lakše reći da "niste imali sreće".

- Sistem vrijednosti koji me vodi kroz život, stekla sam u svojoj obitelji. Ta baza i odgoj koji se ponese iz jedne funkcionalne obitelji je ključan. Rekla bih da su to zdravlje, ljubav i pozitivan stav.

Ono što je za našu sagovornicu vrijedno divljenja jesu osobine koje su sastavni dio ličnosti ljudi iz njenog orkuženja.

- Ako moram da izdvojim jednu osobu kojoj se posebno divim to je svakako moja mama.

Za neostvarene želje kaže da bi navela samo jednu za koju, nažalost, sada zna da se neće ispuniti.

- Od prije neki dan, čovjek koji mi je bio velika inspiracija ore nebeske njive. Pratio me je kroz sve bitne životne situacije. A tako sam željela jednom popiti kafu sa Balaševićem. Kako god se ovaj ringišpil zvani život okretao u budućnosti, sebe želim vidjeti kao nasmijanu i sretnu osobu.

Za kraj našeg razgovora, Blanka otkriva da bi ubudućnosti voljela da se potpiše na projekat koji bi bio značajan za izgled Sarajeva ili na projekat koji bi uljepšao neku od naših planina.